Željko Obradović: Radim u rudniku i život mi nije lak
Već sam zaboravio da sam aktuelni evropski šampion Nabrojati sve što je Željko Obradović osvojio tokom igračke i trenerske karijere zahtijeva zaista puno prostora, stoga je najbolje pojednostaviti stvari i napisati neoborivu činjenicu - riječ je o najtrofejnijem evropskom košarkaškom stručnjaku. Na klupi četiri različita kluba osam puta bio je šampion Starog kontinenta, dok je i kao plejmejker reprezentacije Jugoslavije i Partizana uredno osvajao razne pehare i medalje. Poznati ste kao veliki radnik, imate li dovoljno slobodnog vremena?
Ove sedmice je posjetio Sarajevo, našavši se na impresivnoj listi gostiju na proslavi 50. rođendana Emira Hadžihafizbegovića. S BiH glumcem veže ga, kako sam otkriva, prijateljstvo dugo više od dvije decenije i nezaboravni zajednički trenuci poput "jedne besane noći u Tuzli".
- Tačno 20 godina nisam bio u Sarajevu. Drago mi je da sam, konačno, došao i proveo fantastičnu večer na kojoj sam vidio mnogo prijatelja. Rođendanska žurka odnosno parti, kako već danas kažu, zaista je bio fenomenalan.
Aktuelni ste prvak Evrope kao trener atinskog Panatinaikosa. Kakav je to osjećaj?
- Ne sjećam se toga, već sam zaboravio. Uskoro se priključujem ostatku ekipe na pripremama na Zlatiboru, sve opet ide ispočetka. Moram raditi baš kao u onoj pjesmi: "Radim u rudniku i život mi nije lak"...
Prva utakmica
Dobro, ali vjerovatno niste ravnodušni na konstataciju da ste najtrofejniji evropski trener.
- Mnogo više volim da budem, što biste vi, Bosanci, rekli, raja. Od priče tipa "ti si najbolji i najuspješniji" bježim kao od ne znam čega. Koga to zanima? To je prošlost. Posvećen sam samo onome što dolazi. Trenutno me najviše zanima prva prijateljska utakmica koju ću imati na pripremama s ekipom i za taj prvi meč sam motivisan podjednako kao i za posljednji u sezoni.
Koliko se košarka promijenila u odnosu na vrijeme kada ste bili aktivan igrač?
- Mnogi vole reći da je danas to na višem profesionalnom nivou, ali ja izbjegavam taj termin. Šta znači biti profesionalac? U mojoj generaciji, kada smo tek počinjali, niko nije razmišljao kako će postati profesionalac i kako će košarka postati njegov život. Ali ne valja kad si samo profesionalac, bolje je kada voliš nešto i to radiš iz ljubavi.
Iz Vašeg odgovora se može zaključiti da smatrate da danas nema dovoljno entuzijazma među sportistima...
- Primjer mlađima daju stariji. Znači, moramo se mi, stariji, zapitati što danas djeca ne vole igrati košarku kao što smo mi voljeli. To je suština. Moraš doći na teren i usaditi im tu ljubav. Ne samo ja nego svi koji se bave trenerskim pozivom. A najteži posao u ovoj branši leži na leđima trenera koji rade s djecom i koji im moraju objasniti šta znači uživati u treningu i druženju sa saigračima. Dakle, očito je tu negdje problem, ali ne samo u BiH ili Srbiji nego u cijelom svijetu. S mladim igračima treba znati raditi i u Italiji, Grčkoj, Španiji, ovaj problem je svugdje isti.
Nema sekiracije
Šta je rješenje?
- Evo, naprimjer, legendarni vaterpolista Igor Milanović ima 2.000 djece u svojoj školi. Čovjek je kao igrač bio prvak Evrope i on zna kako se to postaje. I opet će biti prvak Evrope za nekoliko godina, kada ta djeca stasaju, jer će od te cifre izaći barem trojica-četvorica reprezentativaca. Hajdemo to uraditi i s košarkom, pokrenuti školu za 2.000 djece. Ne može biti da u ovom gradu, koji je dao evropskog prvaka i takve košarkaše, nema više talenata. Ali mi toj djeci moramo pričati neke stvari iz istorije, o velikim ekipama i igračima, da ih privučemo u košarku.
- Kad ga ne bih imao, završio bih u ludnici. Najviše volim da živim i da se družim s ljudima, bez toga ne bih mogao funkcionisati. Naravno da, i kad se završi trening, razmišljam o poslu, o taktici, potezima, igračima, ali tu postoji i važan dio vremena koji posvećujem sebi i stvarima koje volim raditi. Dakle, živim život punim plućima. Jedno je sekiracija na klupi, ali privatno nema sekiracije.
Ne pričam o Eurobasketu
Vjerujem da uredno pratite zbivanja na Evropskom prvenstvu u Litvaniji?
- Nemoj da pričamo o Evropskom prvenstvu. Bilo kakvu izjavu da dam, to će se protumačiti pogrešno. Pratim Eurobasket i imam svoje mišljenje o njemu, ali zaista ne bih da ga otkrivam.
Teška situacija
Koliko ste upućeni u zbivanja na košarkaškim terenima u regionu?
- Sasvim dovoljno. Imam dosta prijatelja ovdje, u Sarajevu, tako da otprilike znam i šta se dešava u KK Bosna. Teška je situacija, generalno, ne samo u Bosni. Svi se nešto snalaze, bore... Moglo bi sve to biti mnogo bolje, ali to ne zavisi ni od mene ni od tebe, nego od ljudi koji vode ove naše klubove.
Drente optužio Mourinha za pritisak i odbio ići u Portugal
Nakon što ga je Jose Mourinho definitivno otpisao, Drente ga je optužio za pritisak pri izboru kluba u kojem će igrati kao posudba Holandski fudbaler Rojson Drente (Royston Drenthe), koji je 2007. godine stigao u Real iz Fejenorda kao velika nada, u Madridu se nije uspio nametnuti. Nakon što ga je Žoze Murinjo (Jose Mourinho) definitivno otpisao, Drente ga je optužio za pritisak pri izboru kluba u kojem će igrati kao posudba.
Navodno je do sukoba došlo jer je Murinjo insistirao da Drente potpiše za Sporting, Benfiku ili Bragu, portugalske timove. Drente je u posljednjim trenucima prijelaznog roka prešao u engleski Everton.
- Murinjo nije želio da odem u Englesku, govorio mi je da trebam u Portugal. Kada sam rekao da ne želim, pitao me: "Šta očekuješ, da Bajern ili Arsenal dođu po tebe?"
Ne znam zbog čega je insistirao, portugalski fudbal mi ne odgovara i ne volim ga. Imao sam osjećaj da ima neke interese s tamošnjim klubovima - ispalio je Drente za medije na Otoku.